Postoje neke teme vezane uz roditeljstvo i odgoj koje će uvijek izazvati hrpu reakcija. Jedna od njih svakako je i gledanje crtića. Uvijek sam protiv krajnosti i smatram da sve što ima jedan jedini i isključivi pravac i ne priznaje ništa drugo osim toga, nije točno. Od gledanja crtića nitko nije postao doktor znanosti, ali budimo realni – nije nitko ni umro.
Gledaju li moja djeca crtiće? Da. Zapravo, dopustite da se ispravim – naravno da gledaju. I bez imalo srama ili grižnje savjesti ću im to dopuštati i dalje. Da sad ne otvaram google i različite statistike o tome koliko je štetno izlaganje djece ekranu, koliko to negativno utječe na razvoj njihovog mozga ili koliko je dozvoljeno gledanja crtića u danu, u svoju ću obranu reći sljedeće. Od djece tražimo da nas slušaju, da poštuju pravila koja mi određujemo, da jedu zdravu hranu koju im pripremamo i sl. I oni to stvarno, u većoj ili manjoj mjeri, odrađuju. Nastavno na sve to, prvi razlog zašto im dozvoljavam gledanje crtića je taj što smatram da ih za sve prethodno navedeno na neki način treba i nagraditi. Također, djeci dajem da gledaju crtiće iz još jednog jako jednostavnog razloga – zato što to vole. Nadalje, svojoj djeci u odgoju nastojim pružiti sve one oblike zabave i ugode koji su meni ostali u lijepom sjećanju iz mog djetinjstva. Jutra uz Toma i Jerryja i Petra Pana svakako su na tom popisu. Dakle, u našoj obitelji crtići stvarno imaju jedno veliko da.
Naravno, uz određene uvjete.
Crtić nije odgojna metoda. Dopuštanje gledanja crtića u neograničenom trajanju je nedopustivo i ni na koji način ne može zamijeniti bilo koju aktivnost koja je bazirana na ljudskoj interakciji, bilo da je riječ o interakciji djece s djecom ili odraslima. Kratko i jasno. Djeca trebaju imati ograničeno vrijeme koje provode u toj aktivnosti nakon čega slijedi mnogo toga što nije vezano uz ekrane. Osim kontrole vremena, obavezna je i kontrola sadržaja. Tako će se na našem ekranu naći crtići poput Pepe Pig, Oblutka, Janka Strižića, A je to i sličnih. Smatram kako su ti, nazovimo ih „old school crtići“ imali jasnu poruku te simpatičan i humorističan sadržaj. Sve ono što bi sadržaj koji serviramo svom djetetu trebao imati. Apsolutni sam protivnik crtića bez ikakvog smisla i elemenata za promišljanje i istraživanje te crtića koji aktivno promoviraju isključivo borbu i nasilje (pod nasilje ne brojim „slapstick“ crtiće odnosno one crtiće u kojima je nasilje nerealno prikazano, već se fiktivne „borbe“ i „ozljede“ koriste za pojačavanje dojma humora i sl., primjerice trenutak u kojem Ptica Trkačica Kojotu podmetne nogu da bi pao preko litice i sl.). Također, nisam pobornik gledanja crtića s jakim svjetlosnim elementima, naglim bljeskovima ili zastrašujućim zvukovima.
Pravilo koje ja koristim kada je riječ o gledanju crtića je pravilo dodatnog angažmana koji sam sama osmislila. Ukoliko dijete gleda crtiće pola sata, to je dodatnih sat vremena mog angažmana u igri, kreativnom izričaju, likovnom stvaralaštvu, čitanju, pričanju priča, kuhanju, šetnji ili bilo kojoj drugoj aktivnosti koju odrađujemo zajedno, a nema nikakve veze s ekranima. Znači, ako smatram da je opravdano udovoljiti im i olakšati sebi da u to vrijeme odradim kućanske poslove bez mogućnosti da netko opeče ruku na štednjak ili prosipa vreću praška za rublje, smatram i da trebam uložiti dodatni angažman u njihov intelektualni i psihofizički razvoj. Primjenjujući to pravilo stvaram vremenski balans između ekrana koje im želim dati, onog u kojem bih pretjerala da sebi olakšam i onog u kojem su apsolutno nedozvoljeni jer to vrijeme koristimo za nešto drugo.
Do danas nisam primijetila da moja djeca imaju poteškoće s pažnjom i koncentracijom, da im ekrani ometaju san, da je govorno jezični razvoj usporen, da razvijaju fobije zbog izloženosti neprimjerenim sadržajima niti da na bilo koji način razvojno kasne za svojim vršnjacima. Trud koji kao obitelj ulažemo u stvaranje zdravog i poticajnog odgoja sigurno ne može uništiti sat vremena gledanja crtića. I stojim iza toga. Također, ne dozvoljavamo gledanje crtića na mobitelu, već samo na televiziji i s razumne udaljenosti.
Naravno, ako ćete crtiće koristiti svaki put kada vas ne žele poslušati ili kada si nešto želite olakšati, nemojte misliti da ćete uspostaviti zdrav odnos prema korištenju takvih sadržaja jer će korištenje prijeći u iskorištavanje. Razmislite i o tome da, kada djetetu koje vrišti i baca se na pod svaki put dajete crtić da bi se smirilo, zapravo dajete nagradu za neprimjereno ponašanje. Kao i u svemu i u određivanju vremena provedenog uz crtiće najvažnija je dosljednost, a čak i bez njih, da bi odgoj dao željene rezultate najvažniji je ipak ljudski faktor odnosno roditeljski angažman.
Preporuke za crtiće koji su prikladni za djecu nalaze se na našem Instagram profilu Pedagog&ce 🙂
Judita
