Mjesto na kojem ćete upoznati pedagogiju i odgoj iz malo drugačije perspektive
Dobrodošli u naš mali virtualni kabinet
Bok, ja sam Judita.
Da bih vam uopće mogla govoriti o svemu onome što imam u planu, najprije vam moram dati razlog da me uopće poslušate.
Prva važna informacija jest ta da sam po struci pedagog s deset plus godina rada u školi. Pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću tvrdim da sam svih tih godina svoj posao obavljala savjesno, najbolje što sam mogla i ono što je najbitnije – uvijek u interesu djeteta. Sustavno se educiram i usavršavam, volontiram, čitam, pišem i istražujem.
Druga važna informacije je i ta da sam mama troje djece. I tu nisam pedagogica nego samo jedna mama. Mama koja se trudi, uči, griješi, napreduje, voli, zezne, odradi nešto super pa se spotakne i tako u krug. Tu sam dobila sasvim drugu perspektivu pedagogije – onu u kojoj sva prekrasna teorija lako padne u vodu.
Kada spojite sve prethodno napisano, mislim da ste mogli shvatiti da je pred vama blog u kojem nećete ispočetka čitati sve ono što možete naći na internetu i u knjigama. Uz dužno poštovanje, smatram da svima koji žele biti tu za svoju djecu trebaju savjeti i primjeri iz stvarnog života. To je ono čemu u savjetovanju težim i što posebno volim! Budite slobodni pokušavati, isprobavati i budite nesavršeni. U tome ću vas uvijek ohrabriti!
A ja sam Ema.
Za početak, moje ime je Ema. Već četvrtu, a uskoro petu godinu za redom osim uloge kćeri, sestre, unuke, cure, prijateljice, tete čuvalice itd. nosim ulogu studentice pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U prijevodu, uz malo sreće i puno truda i rada, iduće godine u ovo vrijeme mogla bih preuzeti novu i dugo željenu ulogu magistrice pedagogije. No, o željama i planovima neki drugi put.
Dok pišem ovo, razmišljam koliko je teško napisati nešto suvislo o sebi, makar to bilo najjednostavnije predstavljanje. To je zapravo i jedna od stvari koju se trudim naučiti i usvojiti još od 2022. kada sam započela svoj put na studiju; postati samosvjesna, razumjeti sebe, svoje granice i potrebe, ali istovremeno naučiti razumjeti i druge. A možda je upravo to, u svojoj srži, pedagogija.
Faks i iskustva koja stječem tijekom studiranja dijelom su me oblikovali u osobu kakva sam danas, no volim reći da je moje zvanje samo jedna od zanimljivih (barem meni) stvar o meni. U slobodno i svako drugo vrijeme sam kćer jednih super i za mene najboljih roditelja – mame koja je realna, iskrena, ultra zabavna i borbena, i tate koji može i zna sve, a najbolje razmaziti svoje drugo (i zadnje) dijete – mene. Da ne duljim dalje što sam kome, najbitnije sam navela. Osim toga, volim se družiti, ispijati duge kave, pričati o istim temama s istim ljudima svaki put iznova, šetati, izlaziti…uglavnom sve što vole mladi.
Ono zašto sam zapravo ovdje je ljubav prema pedagogiji, djeci, radu s njima a i zbog želje da sa svojom osnovnoškolskom pedagoginjom (da, Juditom) i sada već prijateljicom, i na druge prenesem bar dio ljubavi, interesa i naučenog znanja o pedagogiji i svemu što se pod nju podrazumijeva. Spoj dugogodišnjeg iskustva i tek početka buduće profesionalne karijere odlučile smo spojiti i iz njega složiti jednu realnu i zanimljivu priču u koju ćete, nadamo se, uroniti zajedno s nama.