Postoji vrlo jednostavno polazište od kojeg krećem kad dajem odgovor na ovo pitanje jer se to pitanje, osim od strane naših pratitelja, svakodnevno postavlja i u praksi, a sve je više i medijski popraćeno. Hrvatska je u doba nogometnih groznica zemlja s najviše nogometnih izbornika, Hrvatska je u vrijeme izbora zemlja s najviše renomiranih političkih analitičara, a u vrijeme pandemije bila je zemlja s najviše specijalista iz područja medicine, mikrobiologije i infektologije.
Nastavno na to, Hrvatska je i zemlja s najviše stručnjaka u području odgoja i obrazovanja, te su uz nas koji smo stekli formalno obrazovanje i radno iskustvo, stručnjaci s jednako relevantnim mišljenjem postali i mnogi roditelji. To je početak priče. Nerijetko ćete čuti od mama na kavi raspravu oko upisa u školu. „Ja ću svoju odgoditi, neka se još igra. Bit će joj dosta škole“. „Ja ću svog odgoditi jer će mu na godinu biti bolja ekipa u razredu, znaš ovi s kojima si je sad dobar u vrtiću.“ „Ma riješit ću ja nalaze, moj još nije za školu nikako.“ Takve izjave mi je vrlo teško komentirati zbog toga što smatram da nemam dovoljno širok vokabular u kojem bih pronašla dovoljno pristojnih riječi da zamaskiram ono što vrlo jasno želim reći, a kad to izgovorim zvuči nepristojno.
Sasvim je legitimno planirati odgoj i obrazovanje svojeg djeteta sukladno njegovim potrebama i to je zapravo i jedino ispravno. S druge strane, izvan pameti je bez konzultacije s bilo kim od stručnih osoba odlučiti da vaše dijete još neće ići u školu. Prvi od odgovora na pitanje zašto ima sve više odgoda jest: praćenje trendova. Hit je „odgoditi dijete od upisa“. Zašto? Jer to rade i druge mame i jer je alfa mama u vrtiću ili na igralištu provela propagandu odgode od upisa u prvi razred. Biti nositelj akcije odgode djeteta od upisa u školu zvuči jako ozbiljno i govori o vama da ste upravo vi onaj koji u rukama ima silnu moć. A što nam hrani ego više od moći?
Pogađate li gdje „odgađatelji od upisa“ pribavljaju dokumentaciju koju je potrebno dostaviti školi radi pokretanja postupka odgode od upisa? U privatnim ustanovama, točno! Iz osobnog iskustva, najviše odgoda od upisa (ovdje govorimo o nerealnim i bespotrebnim odgodama) temelj ima u nalazu koji su roditelji ishodovali jer su samoinicijativno odlučili da njihovo dijete treba pregled psihologa, logopeda, rehabilitatora. Ako je roditelj, osoba koja najviše (?) vremena provodi s djetetom, uočio da je to dijete koje nije dostiglo potrebne emocionalne i intelektualne kapacitete za polazak u školu, tko je onaj kome ćete izdavanje tog nalaza platiti da vam kaže da niste baš skroz u pravu. Realno, odgoda od upisa u školu nije nikoga ubila. Puno manje takvih odgoda preporučuju ustanove poput Suvaga – državne institucije u koju vas najprije treba uputiti vaš obiteljski liječnik i u kojoj će vam netko bez ustručavanja reći da vaš zahtjev nije utemeljen. Stoga su mnoga djeca najjednostavnije dobila nalaz u kojem piše da su emocionalno nezrela te se zbog toga preporučuje odgoda od upisa u prvi razred. Emocionalnu nezrelost koju ste dobili na papiru možete provjeriti jednako kao i ozljedu zbog koje se nosi ovratnik nakon prometne nesreće. Ako se razumijemo.
Stvarna emocionalna nezrelost zaista jest jedan od glavnih uzroka ne upisivanja djeteta u školu kada je za to doseglo svoju kronološku dob. Emocionalna nezrelost zapravo vam je nesklad i neravnoteža između djetetovih godina i njegovog ponašanja i emocionalnih reakcija. I da, zaista neka djeca sa šest ili pred navršenu sedmu godinu još nisu spremna za polazak u školu. Imaju separacijske poteškoće, pažnja i koncentracija još nisu razvijene do te mjere da mogu svakodnevno u nekoliko navrata po 45 minuta biti prisutni na nastavi i produktivno usvajati znanje. Ako ste pratili moje prijašnje objave, sigurno ste uočili i kakav je moj stav prema današnjem odgoju i koliko pokušavam ukazati na nedovoljnu prisutnost mnogih roditelja u životu njihove djece. Nedovoljna prisutnost roditelja direktno utječe na osjećaj pripadanja i sigurnosti djece. Sigurnost. Kako mala i jednostavna riječ, a kako je teško postići da ju današnja djeca istinski osjećaju. Nedostatak sigurnosti, nezadovoljena potreba za privrženosti, manjak vremena za druženje s djecom direktno utječu na poteškoće u izgradnji emocionalne zrelosti do određene dobi. Dakle, i ona postojeća emocionalna nezrelost u današnje je doba sve češće rezultat modernog odgoja. Ne tvrdim da ne postoji i emocionalno nezrelo dijete koje taj dio sebe nije uspjelo izgraditi čak i uz sve prethodno navedeno (sigurnost, prisutnost, pripadanje, mir, dosljednost). No, takvih je slučajeva najmanje.
Određeni broj djece nije upisan u prvi razred zbog toga što nema dovoljno razvijene jezične vještine, a na to su direktno utjecale migracije koje su sve aktualnije proteklih godina. Dijete koje je doselilo iz Ukrajine, Nepala ili iz Albanije svakako nije moglo u kratkom vremenu savladati jezik kako bi bilo spremno započeti školovanje u novoj zemlji u koju je došlo jer su njegovi roditelji izabrali našu domovinu kao obećanu zemlju za ostvarenje sna o životu u blagostanju. Naravno da će mnoga djeca iz tih skupina biti upućena prema predškolskom programu ili nekom od načina na koji će usvojiti jezik kako bi kroz godinu dana smisleno mogla krenuti u školu.
Nadalje, ne mogu govoriti o točnim brojčanim podacima, ali desetogodišnje iskustvo u radu u školi pokazalo mi je da se zaista povećao i broj djece s različitim intelektualnim poteškoćama kao i broj djece iz autističnog spektra. Takvo dijete svakako treba odgodu od upisa u prvi razred jer za njih i njihov razvoj važnost ima svaki dan, a shodno tome realno je dopustiti da to bude i cijela godina (u težim slučajevima mogu se omogućiti i dvije godine). Ono što je također važno napomenuti jest da se na razini države sve više promiče inkluzija djece s teškoćama u redovne razredne odjele (što je pohvalno), ali zbog kompleksnosti teškoća utječe na upis u školu. Primjerice, neko dijete bi prema svojim kapacitetima i potrebama trebalo biti upisano u Centar za odgoj i obrazovanje (sada ću koristiti itekako neprimjeren rječnik, ali ljudima koji nisu naše struke ću najlakše reći da se radi o onome što se nekad nazivalo specijalnim školama). Roditelj odbija tu mogućnost te želi da njegovo dijete dobije mogućnost pokušati u redovnoj školi i redovnom razrednom odjelu što je sasvim opravdan zahtjev. U tom slučaju, dijete će vjerojatno najprije dobiti odgodu od upisa, a tek sljedeće školske godine će biti upisano, dok bi primjerice, u Centar moglo biti upisano bez odgode, u trenutku kada dijete stvarno jest školski obveznik.
Doprinos povećanju broja djece kojima je odgođen upis u prvi razred svakako daju i obitelji bez adekvatne roditeljske skrbi. Roditelji koji obnašaju svoju roditeljsku dužnost na granici između zadržavanja djece ili oduzimanja od strane ustanova socijalne skrbi su oni roditelji koji djeci uopće ne posvećuju pažnju niti u odgojnom niti u obrazovnom smislu. Dakle riječ je o roditeljima koji, bez karikiranja, djeci daju hranu, krevet i krov nad glavom, ali ne zadovoljavaju ostale djetetove potrebe niti na bilo koji način rade na jačanju i razvoju njihovih intelektualnih kapaciteta. Zbog toga djeca dolaze na predbilježbe u potpunosti nespremna, do te mjere da ne raspoznaju boje, da se ne mogu orijentirati na vlastitom tijelu, niti znaju imenovati osnovne pojmove poput voća i povrća. Nije rijetkost da njihove intelektualne vještine ponekad znaju biti na razini npr. trogodišnjaka. U tom slučaju, djeca se upućuju na opservaciju, na uključivanje u program predškole i sl. te ste dobili još izvjestan broj odgoda na ukupni konto.
Stanje s odgodama od upisa zaista jest alarmantno i povećanja su zastrašujuća, ali iz svog rada i svakodnevne prakse ću reći – nemamo se čemu čuditi. Brojke će i dalje rasti. Na neke stvari možemo utjecati mi kao roditelji, na neke kao članovi zajednice i društva općenito, a kod nekih su nam ruke vezane jer ne možemo utjecati na državnu izvršnu vlast, zakone i regulativu koja je velikom broju roditelja dala pravo odlučivanja i uplitanja u one dijelove nad kojima su „vladavinu“ ipak trebali zadržati stručnjaci.
Da biste bolje razumjeli o čemu govorim u nekim dijelovima ovog teksta, ukratko ću reći kako izgleda upis u školu. Djeca, kada navrše određenu dob i postaju školski obveznici, dobivaju poziv od škole kojoj prema upisnom području pripadaju kako bi se odazvali postupku predbilježbi za upis. Predbilježbe za upis su onaj dio u kojem dijete i roditelj dolaze u školu, a dijete sa stručnim suradnikom prolazi testiranje prema predviđenom obrascu te pokazuje koliko je intelektualno i emocionalno spremno za polazak u školu. Nakon predbilježbi, sastaje se Komisija za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta koja odlučuje je li dijete spremno ili nije za polazak u prvi razred. Komisiju čini stručna služba škole, učitelj razredne nastave, učitelj hrvatskog jezika te liječnik školske medicine. Odluka se donosi na temelju prikupljene dokumentacije i rada s djetetom u školi. Dakle, Komisija je ta koja odlučuje (na temelju nalaza i na temelju toga što je dijete pokazalo na predbilježbama) dati preporuku o upisu ili odgodi od upisa. Odluke o odgodi od upisa ili upisu uz određeni oblik školovanja (prilagodba, individualizacija, posebni razredni odjel) donosi Upravni odjel za društvene djelatnosti koji djeluje pod nadležnosti Županije.
Nakon ovih kratkih smjernica, što mislite o izjavi vaše prijateljice, „Ma jooooj, ja ću ti nju odgodit’?“ I jeste li primijetili da se opće nisam osvrnula na pretjeranu izloženost ekranima, izloženost nasilnim sadržajima, video igricama i sl.? To čuvam za jednu zasebnu štoriju.
Judita
