U recenzijama treba biti objektivan. U recenzijama treba izraziti činjenice. U recenzijama ne namećemo svoje mišljenje. U recenzijama kratko i sažeto opišemo o čemu se u knjizi radi kako bismo preporučili knjigu nekome tko je u potrebi. Također, u recenzijama se trudimo sugerirati određenom dijelu pratitelja kada je poželjnije potražiti nešto drugo, odnosno prikladnije.
Ovo pročitajte.
Ako ste roditelj i ako niste. Ako imate malu djecu i ako imate veću djecu. Ako imate prijatelje koji imaju djecu koja su vam draga. Ako ste posvojili ili planirate posvojiti dijete. Ako ste stručnjak iz područja odgoja, obrazovanja, psihologije, terapije i ako niste. Ako vas ovakve knjige (životne priče) jako zanimaju, ili ako vas uopće ne zanimaju. Ako vam je Kristina Kuzmič simpatična i ako nije. Ako smatrate naše preporuke vrijednima ili ako su vam bezveze.
Zašto?
Jedna osoba koja je pročitala ovu knjigu pitala me kako čovjek dođe do toga da se pred svim tim ljudima koji će to čitati ogoli do kraja? Odgovor može biti promatran iz dvije perspektive – ljudi se lako identificiraju s osobom koja im se obraća i vole sadržaj koji prikazuje detalje iz nečijeg najintimnjijeg dijela privatnog života. Dakle, netko može tako nešto podijeliti jer vidi da kroz svoju tužnu životnu priču može doći do jako dobre zarade i visoke razine popularnosti.
S druge strane, netko se može ogoliti do kraja jer smatra da na taj način može pomoći nekome tko se nalazi u sličnoj situaciji. Netko to radi iz sušte potrebe da svoje najteže trenutke života pretoči u tekst pa ću ovdje usput napomenuti da pisanje ponekad može djelovati izuzetno terapijski. Netko može razmišljati da će onaj tko čita naći nevidljivog prijatelja koji razumije i koji mu poručuje da je sve to moguće izdržati. Netko piše jer daje savjet kako se nositi s nečime s čime se opće ne znaš nositi niti misliš da si u stanju toliku težinu nositi na svojim leđima. Netko piše ovakvu literaturu jer ti želi poručiti da uvijek pa i onda kada se čini skroz grozno, bezizlazno, postoji nada.
Ovu knjigu trebate pročitati kako biste sami otkrili zašto je nastala, a mi ćemo vam izdvojiti nekoliko citata iz kojih lako možete otkriti u kojem smo mi timu.
„Mi roditelji ne shvaćamo u kojoj mjeri naša pretjerana brižnost i pažnja kod djece izazivaju osjećaj gušenja i kontrole.“
„Postoji vrlo velika razlika između rada s tinejdžerom i bivanja roditelja vlastitom tinejdžeru.“
„No nismo otvoreni za učenje ako smatramo da smo već shvatili u čemu je problem i odlučili kako ga riješiti.“
„Trebam biti emocionalno dostupna, a ne emocionalno reagirati.“
„Možda bismo trebali proživjeti paklene dane kako bismo znali cijeniti da su prosječni dani zapravo nevjerojatni dani.“
Zanima nas jeste li pogodili što mi mislimo o ovom potresnom i opširnom svjedočanstvu, a još nas više zanima planirate li ju pročitati i s kojom mišlju krećete?
Judita
